Medijalni i lateralni kolateralni ligamenti su ligamenti koji se nalaze sa spoljašnje i unutrašnje strane koljena i oni su zaduženi za kontrolu bočnih pokreta koljena.
Medijalni kolateralni ligament se nalazi na unutrašnjoj strani koljena. Proteže se od unutrašnjeg kondila butne kosti do unutrašnjeg kondila tibije (potkoljene kosti).
Lateralni kolateralni ligament se nalazi sa spoljašnje strane koljena i proteže se od spoljašnjeg kondila butne kosti do spoljašnje strane glave fibule.
Povrede ovih ligamenata su učestale sportske povrede.
Povrede ovih ligamenata su najčešće kontaktne povrede. Npr. povreda medijalnih kolateralnih ligamenata najčešće nastaje kao posledica zadobijenog udarca u predjelu spoljašnje strane koljena. Medijalni kolateralni ligamenti se povređuju češće nego lateralni.
Javljaju se kod svih sportova, najšešće kod skijaša, fudbalera, pri naglim šprintevima, naglim promjenama pravca i sl.
Povreda ovih ligamenata može biti istegnuće (distorzija) ili ruptura ligamenta.
Kod istegnuća, obično se javlja bol, može se javiti otok i osjećaj nestabilnosti.
Kod rupture, situacija je nešto drugačija samim tim što su veće razmjere povrede, simptomi su teži i duže traju. Obično se kod rupture bilo MCL ili LCL odmah javlja veliki otok, izliv, bol u predjelu spoljašnje ili unutrašnje strane koljena (zavisno od toga koji je ligament povrijeđen). Taj bol se kasnije širi i zahvata cijelo koljeno. Takođe se može javiti povećana lokalna temperatura, Bekerova cista vrlo često reaguje kod ovakvih povreda.
Ona postaje uvećana, bolna na dodir, otečena. Kvadriceps obično ulazi u hipotrofiju, ponekad u potpunosti izgubi kontrakciju, ukoliko se ne reaguje na vrijeme.
Koljeno postaje nestabilno.
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, ortopedskih i funkcionalnih testova koljena pri čemu se dobijaju i detaljne informacije o stepenu povrede.
Ono sto je takođe veoma važno uraditi na pregledu je, ustanoviti da li postoji još neka povreda, da li je povrijeđena jos neka struktura u koljenu, kako bi se na pravilan način odredila terapija.
Ukoliko je potrebno doktor može traziti i snimak MR, kako bi se potvrdila ruptura ligamenata.
Terapija se određuje na osnovu težine povrede.
U slučaju težeg stepena povrede, neophodna je imobilizacija čiju dužinu trajanja određuje doktor. Fizioterapija je indikovana i sastoji se od modaliteta koji pospješuju zarastanje ligamentarnih struktura i smanjenju upalnog procesa.
Oporavak od ove vrste povreda obično traje 4-8 nedelja.
Copyright © 2022 PZU DR RADUNOVIĆ- All Rights Reserved.
We use cookies to analyze website traffic and optimize your website experience. By accepting our use of cookies, your data will be aggregated with all other user data.