Povrede ahilove tetive

---

Ahilova tetiva je jaka tetiva koja je pričvršćena za petu. Njen zadatak je da na kosti prenese snagu nožnih mišića, i stalno je aktivna dok hodamo, trčimo ili skačemo. Nalazi se na zadnjoj strani potkoljenice. Ona je najsnažnija tetiva u tijelu čovjeka a duga je 15 cm. Vezuje mišiće lista (gastrocnemius, soleus i plantaris) za petnu kost. Mišići lista preko ahilove tetive pokreću stopalo, omogućavajući osnovni pokret stajanja na prstima, i pomažu pri drugim pokretima u skočnom zglobu. S obzirom da nosi cijelo tijelo, ahilova tetiva trpi veliki stres i pritisak pa nerijetko dolazi i do povreda iste. 

Neke od povreda su:

• entezitis (upala pripoja tetive i petne kosti)
• tendinitis (upala pripoja tetive i mišića), dalji oblici:
• tenosinovitis, tendinozis, tendinopatija
• bursitis (upala burze koja se nalazi ispod ahilove tetive)
• parcijalna ruptura (dio vlakana tetive je pokidan dok je drugi dio neoštećen)
• totalna ruptura (ahilova tetiva je kompletno prekinuta).

Entezitis, burzitis ili tendinitis ahilove tetive je najčešće izazvan repetitivnim stresom na koji najviše utiču:
- Disbalans mišića donjih ekstremiteta (posturalni mišići su dominantniji u odnosu na fazične
- Neadekvatna obuća
- Promjena podloge prilikom treninga (obično sa meke na tvrdu)
- Naglo započeti jak trening
- Hod ili trčanje uz nagib

Potencijalni uzroci rupture ahilove tetive su:
- Trauma (jak udar u ahilovu tetivu)
- Guranje velikog tereta naprijed ili uz nagib
- Nagli šprint ili promjena pravca prilikom trčanja
- Nagli skok u vis

U zavisnosti od toga da li se radi o akutnom
ili hroničnom stanju tetive, a ako je ruptura, da li je parcijalna ili totalna, zavisi i pristup liječenju.

• Kod akutnih stanja upala tetive i burze, doktor određuje da li će se pristupiti sa imobilizacijom, ili odmah sa određenim metodama fizioterapije.

• Kod hroničnih stanja, metode poput “GRASTON” tehnike, u kombinaciji sa ostalim modalitetima fizikalne terapije daju ​izuzetne rezultate.

•  Kada dodje do pucanja tetive, parcijalnu rupturu je moguće tretirati imobilizacijom, dok je za potpunu rupturu neophodan hirurški zahvat. Hirurški zahvat je ponekad neophodan i za neka hronična stanja ahilove tetive kod kojih neoperativni metod nije dao rezultata.